Zamislimo da se u dogovoreno vrijeme ugase ulične svjetiljke, osvijetljeni izlozi, reklame, reflektori na pročeljima i prazni poslovni prostori. Bolnice, raskrižja, hitne službe i druga mjesta važna za sigurnost nastavila bi normalno raditi. Grad, dakle, ne bi ostao bez električne energije, već samo bez većine nepotrebnog noćnog osvjetljenja.
Promjena bi bila vidljiva gotovo odmah. Poznate ulice izgledale bi drukčije, a iznad njih pojavilo bi se nebo kakvo stanovnici većih gradova rijetko imaju priliku vidjeti.
Zvijezde bi se vratile iznad gradskih krovova
Umjetno svjetlo ne ostaje samo ondje kamo je usmjereno. Dio se odbija od tla, zgrada i drugih površina te raspršuje u atmosferi. Tako nastaje svjetlosna kupola koja je iznad većih gradova vidljiva kilometrima daleko.
Kada bi se gradska svjetla ugasila, ta bi kupola znatno oslabila. Broj vidljivih zvijezda povećavao bi se kako se oči prilagođavaju tami. Za vedre noći bez Mjeseca stanovnici nekih gradova mogli bi razaznati i blijedi trag Mliječne staze. Ipak, ona se ne bi pojavila baš svugdje. Svjetlost susjednih gradova, vlaga, prašina i onečišćen zrak i dalje bi smanjivali vidljivost.
Rezultat bi ovisio i o vremenskim uvjetima. Oblaci ne moraju učiniti grad tamnijim: kada je prisutno mnogo umjetnog svjetla, mogu ga vratiti prema tlu i dodatno posvijetliti noćno nebo. Nakon gašenja rasvjete isti bi oblaci napokon izgledali doista tamno.
Očima bi trebalo dvadesetak minuta
Prvih nekoliko minuta mnogima bi bilo neugodno jer ljudskom oku treba vremena da prijeđe na noćni način rada. Zjenice se brzo šire, ali potpuna prilagodba fotoreceptora traje dulje. Nakon približno 20 minuta mogli bismo prepoznati obrise koje neposredno nakon gašenja gotovo ne bismo vidjeli.
Jedan pogled na svijetli zaslon mobitela dio bi tog učinka poništio. Upravo zato astronomi tijekom promatranja koriste prigušeno crveno svjetlo, koje manje ometa noćni vid.
Grad pritom ne bi postao potpuno crn. Ostali bi Mjesec, prozori stanova, automobilska svjetla i brojni mali izvori koje tijekom uobičajene večeri ni ne primjećujemo. Tek nakon gašenja javne i komercijalne rasvjete postalo bi jasno koliko ih zapravo ima.
Životinje bi promjenu primijetile prije nas
Za mnoge životinje tama nije praznina, nego važan signal. Ona određuje vrijeme hranjenja, odmora, lova i kretanja. Noćni kukci često lete prema svjetiljkama, gdje troše energiju, postaju lakši plijen ili ugibaju. Njihovo gašenje barem bi ih te noći oslobodilo te zamke.
Posebnu korist mogle bi imati ptice tijekom selidbe. Mnoge vrste putuju noću, a snažni izvori svjetla mogu ih privući, dezorijentirati i usmjeriti prema osvijetljenim građevinama. Istraživanja su pokazala da se takvo poremećeno ponašanje smanjuje čim se problematična svjetla ugase.
Jedna tamna noć, naravno, ne bi poništila posljedice dugotrajne izloženosti svjetlu. Ipak, ako bi bila organizirana u vrijeme intenzivne migracije ptica, mogla bi imati stvaran i neposredan učinak.
Bi li ljudi te noći bolje spavali?
Samo gašenje ulične rasvjete ne bi svima automatski osiguralo čvrst san. Najviše ovisi o tome koliko vanjskog svjetla inače ulazi u spavaću sobu te koristimo li prije spavanja jaku unutarnju rasvjetu i zaslone.
Laboratorijska istraživanja pokazuju da večernja izloženost svjetlu može odgoditi početak lučenja melatonina, hormona koji tijelu signalizira da je noć. Stanovnici soba okrenutih prema reklamama, parkiralištima ili snažnim uličnim svjetiljkama vjerojatno bi najviše osjetili razliku. Jedna noć ne bi promijenila njihov biološki ritam, ali bi pokazala koliko nepotrebnog svjetla ulazi u dom.
Potrošnja bi pala, ali ne postoji jedna računica za sve
Gašenje desetaka tisuća svjetiljki, reklama i praznih poslovnih prostora odmah bi smanjilo potrošnju električne energije. Točan iznos ne može se izračunati bez podataka o broju svjetiljki, njihovoj snazi i vremenu rada. Ušteda bi zato bila velika u apsolutnom iznosu, ali vjerojatno ne bi dramatično promijenila ukupnu gradsku potrošnju tijekom cijele godine.
Moderna evolucija rasvjete donijela je učinkovitije izvore svjetla, no ni štedljiva svjetiljka nije štedljiva ako nepotrebno radi cijelu noć ili osvjetljava nebo umjesto pločnika.
Potpuni mrak ipak nije pravo rješenje
Ulična rasvjeta pomaže vozačima da vide pješake, ljudima da uoče prepreke te hitnim službama da obavljaju posao. Nekontrolirano gašenje svih svjetala zato bi povećalo rizik od prometnih nesreća i padova.
Razumnije rješenje bilo bi prigušiti rasvjetu u satima slabog prometa, ugasiti prazne izloge i dekorativne reflektore te koristiti svjetiljke koje svjetlost usmjeravaju prema tlu. Gradovi tako ne moraju birati između sigurnosti i zvjezdanog neba. Dovoljno je osvijetliti ono što doista treba u pravo vrijeme i pravom količinom svjetla.
Jedna tamnija noć ne bi promijenila svijet, ali bi otkrila nešto što smo gotovo zaboravili: noć prirodno nije siva ni narančasta. Ona je tamna, puna zvijezda i iznenađujuće živa.
