Drugi svjetski rat trajao je od 1. rujna 1939. do 2. rujna 1945. i predstavlja najveći oružani sukob u povijesti čovječanstva. U njemu je sudjelovalo oko 110 milijuna vojnika, a ukupan broj poginulih procjenjuje se na više od 70 milijuna ljudi.
Rat je zahvatio Europu, Aziju, Afriku i oba oceana, a pokrenuo ga je niz političkih, ekonomskih i ideoloških napetosti koje su se gomilale godinama. Ovaj tekst daje jasan pregled uzroka, tijeka i posljedica tog sukoba.
Kada je počeo i tko se borio
Rat je službeno počeo napadom na Poljsku 1. rujna 1939., a na suprotnim stranama stajale su dvije jasno definirane koalicije: Sile osovine i Saveznici. Trojni pakt povezao je Njemačku, Italiju i Japan u zajedničku vojnu koaliciju, dok je antifašistička koalicija uključivala Veliku Britaniju, Francusku, Kanadu, SAD, Kinu i Sovjetski Savez.
Sile osovine
Trojni pakt potpisan je 27. rujna 1940. između Njemačke, Italije i Japana. Njima su se kasnije pridružili Mađarska, Rumunjska i Bugarska.
| Država | Ulazak u rat |
|---|---|
| Njemačka | 1. rujna 1939. |
| Italija | 10. lipnja 1940. |
| Japan | 7. prosinca 1941. |
Saveznici
Velika Britanija i Francuska objavile su rat Njemačkoj već 3. rujna 1939., neposredno nakon napada na Poljsku. SAD je ušao u rat nakon japanskog napada na Pearl Harbour u prosincu 1941., a Sovjetski Savez nakon njemačke invazije u lipnju iste godine.
- Velika Britanija i Kanada: od početka rata 1939.
- Francuska: od 1939. do pada 1940.; nastavila borbu kroz vladu u egzilu
- Sovjetski Savez: od lipnja 1941.
- SAD: od prosinca 1941.
- Kina: vodila rat s Japanom već od 1937.
Glavni uzroci izbijanja sukoba
Uzroci rata nisu nastali odjednom. Versajski ugovor iz 1919., velika ekonomska kriza iz 1929., uspon totalitarnih režima i nekažnjena ekspanzija agresivnih država međusobno su se pojačavali kroz cijelo međuratno razdoblje.
Naslijeđe Prvog svjetskog rata
Versajski ugovor nametnuo je Njemačkoj teške uvjete: gubitak teritorija, vojska ograničena na 100.000 vojnika i goleme ratne odštete. Taj sporazum stvorio je duboko nezadovoljstvo u Njemačkoj i omogućio Adolfu Hitleru da politički kapitalizira na osjećaju nacionalne poniženja.
Velika ekonomska kriza i uspon ekstremizma
Kriza koja je počela 1929. pogodila je Njemačku posebno teško. Masovna nezaposlenost i socijalna nestabilnost otvorili su put radikalnim pokretima. Hitler je preuzeo vlast 1933., a Benito Mussolini je u Italiji vladao već od ranih 1920-ih. U Japanu je militarizam i utjecaj vojnih krugova oko cara Hirohita sve više oblikovao vanjsku politiku.
Nekažnjena agresija i mobilizacija
Međunarodna zajednica nije učinkovito reagirala na rana kršenja Versajskog ugovora. Njemačka je remilitarizirala Rajnsku oblast 1936., anektirala Austriju 1938. i zauzela Čehoslovačku bez ultimatuma koji bi imao stvarne posljedice. Tek je invazija na Poljsku 1939. pokrenula mobilizaciju savezničkih snaga i formalnu objavu rata.
Rana osvajanja i širenje rata
Njemačka je u prvim godinama rata brzo osvajala teritorij zahvaljujući taktici blitzkriega, a rat se istovremeno širio na više kontinenata. Japan je u Aziji vodio agresivnu ekspanziju prema Kini i pacifičkim otocima, dok je SAD ostajao službeno neutralan sve do kraja 1941.
Blitzkrieg u Europi
Blitzkrieg, munjeviti rat, kombinirao je brze napade oklopnih jedinica s udarima Luftwaffea iz zraka. Cilj nije bio toliko zauzimanje teritorija koliko razbijanje komunikacija i logistike neprijatelja.
- Rujan 1939.: pad Poljske za 35 dana
- Travanj 1940.: Danska i Norveška
- Svibanj 1940.: Belgija i Luksemburg u manje od tjedan dana
- Lipanj 1940.: Francuska kapitulira
Bitka za Britaniju
Nakon pada Francuske, Njemačka je pokušala slomiti Veliku Britaniju zrakoplovnim napadima. Luftwaffe je bombardirao gradove i aerodrome od srpnja do listopada 1940. Britanija je odbila napad, što je bio prvi veći neuspjeh Hitlerovog ekspanzionizma.
Japan, Kina i ulazak SAD-a
Japan je napadao Kinu još od 1937. U prosincu 1941. napao je Pearl Harbour na Havajima, što je odmah uvuklo SAD u rat na Pacifiku i u Europi.
Frontovi u Europi i prekretnice
Europski rat vodio se na dva ključna fronta: zapadnom i istočnom. Operacija Barbarossa otvorila je istočni front u lipnju 1941. i pokazala se kao jedna od najvažnijih strateških odluka cijelog rata, dok je D-Day u lipnju 1944. označio preokret na zapadu.
Istočni front: Operacija Barbarossa
Njemačka je 22. lipnja 1941. napala Sovjetski Savez u operaciji Barbarossa, jednoj od najvećih vojnih operacija u povijesti. U početku su njemačke snage napredovale brzo, ali Bitka za Staljingrad (1942./1943.) postala je prekretnica: sovjetske trupe su u studenom 1942. krenule u protuofenzivu i opkolile i uništile cijelu njemačku armiju. Od tada su Nijemci na istoku uglavnom uzmicali prema Berlinu.
Zapadni front: D-Day i završna ofenziva
Operacija Overlord, iskrcavanje savezničkih snaga u Normandiji 6. lipnja 1944. (D-Day), bila je do tada najveća amfibijska operacija u povijesti. Saveznici su razbili njemačku obranu u operaciji u Falesu, a operacija Market Garden u rujnu 1944. pokušala je ubrzati prodor kroz Nizozemsku, ali je djelomično propala. Zadnji veliki njemački napad u Ardenima u prosincu 1944. bio je neuspješan. Berlin je pao u travnju 1945., a Njemačka je kapitulirala 8. svibnja 1945.
Balkan i jugoistočna Europa
Balkan je bio poprište višestrukih sukoba: između sila osovine i lokalnih vojski, ali i unutarnjih borbi između različitih partizanskih i kolaboracionističkih snaga. Njemačka i Italija su u travnju 1941. napale Jugoslaviju i Grčku, a otpor se nastavio kroz dugotrajni gerilski rat.
Srbija, Rumunjska, Mađarska i Bugarska bile su ili okupirane ili su surađivale s Njemačkom. Rumunjska i Mađarska pridružile su se Trojnom paktu, a Bugarska je dopustila prolaz njemačkim trupama. Grčka je pružala jak otpor, ali je pala do lipnja 1941. po zauzimanju Krete.
Jugoslavija je rasparčana: Srbija je bila pod izravnom okupacijom, a stvorena je Nezavisna Država Hrvatska kao satelitska tvorevina. Partizanski pokret pod vodstvom Josipa Broza Tita organizirao je jedan od najučinkovitijih pokreta otpora u Europi. Oslobođenje Beograda uslijedilo je u listopadu 1944. Pitanje Trsta ostalo je sporno i nakon završetka rata, jer su ga krajem rata zauzele Titove snage, a potom je bio predmet međunarodnih pregovora.
Pacifičko ratište i slom Japana
Rat na Pacifiku vodio se na površini daleko većoj od europskog bojišta i uključivao je Japan, SAD, Kinu, Koreju i niz pacifičkih otoka. Japan je u početku imao inicijativu, ali je SAD preuzeo stratešku prednost nakon Bitke kod Midwaya u lipnju 1942.
Američki bombarderi B-29 postupno su razarali japanske gradove. Otoci poput Iwo Džime zauzeti su u teškim bitkama s velikim gubicima na obje strane. Japan nije pokazivao znakove predaje unatoč vojnim porazima na terenu.
SAD je 6. kolovoza 1945. bacio atomsku bombu na Hirošimu, a 9. kolovoza na Nagasaki. Te dvije eksplozije ubile su između 130.000 i 220.000 ljudi. Kapitulacija Japana uslijedila je 2. rujna 1945. i time je formalno završio Drugi svjetski rat.
Tajvan, Koreja i drugi japanski teritoriji prešli su pod nadzor savezničkih sila. Koreja je podijeljena između američke i sovjetske sfere utjecaja, što je postavilo temelje za kasniji Korejski rat.
Civilne žrtve i holokaust
Drugi svjetski rat odnio je više civilnih nego vojnih života. Prema procjenama, poginulo je oko 50 milijuna na strani Saveznika i oko 12 milijuna na strani Sila osovine, no ukupne procjene pojedinih izvora sežu i do 70 milijuna ili više.
Holokaust je sustavno ubojstvo koje je organizirala nacistička Njemačka. Ubijeno je oko 6 milijuna Židova, što je oko dvije trećine ukupnog broja Židova u Europi. Osim Židova, stradalo je i oko 5 milijuna osoba iz drugih skupina: Romi, politički protivnici, invalidi, Slaveni.
Rusija je pretrpjela najveće gubitke od svih savezničkih zemalja: procjenjuje se da je poginulo između 25 i 27 milijuna sovjetskih državljana, od čega su velika većina bili civili.
| Kategorija | Procijenjeni broj poginulih |
|---|---|
| Vojnici (Saveznici) | oko 17 milijuna |
| Civili (Saveznici) | oko 33 milijuna |
| Vojnici (Osovina) | oko 8 milijuna |
| Civili (Osovina) | oko 4 milijuna |
| Žrtve holokausta | oko 11 milijuna |
Posljedice za Europu i svijet
Kraj rata preoblikovao je geopolitičku kartu svijeta. SAD i Sovjetski Savez izašli su kao dvije dominantne supersile, a Europa je izgubila primat koji je imala u 19. i ranom 20. stoljeću. Hladni rat između tih dviju sila obilježio je sljedećih četrdesetak godina.
Berlin je simbolički i fizički podijeljen: grad je 1961. presiječen zidom koji je stajao sve do 1989. Velika Britanija i Francuska zadržale su status stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, ali su izgubile kolonijalne imperije kroz proces dekolonizacije koji se ubrzao neposredno nakon rata.
Ujedinjeni narodi osnovani su 1945. kao nova globalna organizacija za sprječavanje budućih sukoba. Europska integracija počela je s Europskom zajednicom za ugljen i čelik 1951., što je bio temelj buduće Europske unije.
Koreja je podijeljena duž 38. paralele između SAD-a i Sovjetskog Saveza, što je dovelo do Korejskog rata (1950.-1953.). Rusija je proširila svoju sferu utjecaja na cijelu istočnu Europu, postavljajući satelitske komunističke режime.
Nürnberški procesi (1945.-1946.) uveli su načelo individualne odgovornosti za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, što je bio novi korak u razvoju međunarodnog prava.
